недеља, 22. септембар 2013.

U susret jeseni

MISLI O JESENI

Jesen je poput umiranja, skida kožu života da bi obukla kaput ni svjetla ni tame- kaput bezličnosti. I dok je zima hladna i veličanstvena, proljeće nježno i puno dobrote, a ljeto hirovito i toplo, jesen je od svoje braće najusamljenija. No, njezini su mirisi opijajući i nezamjenjivi, a ona, onako tužna i potištena, savršeni suputnik u našim trenucima žalosti. Iako joj ponekad ne možemo oprostiti nasilno oduzeto ljeto, ona je darežljiva i plodonosna.Tada osjećamo, mirišemo i pokušavamo dotaknuti jesen koja nas ubrzo napušta. Tek kada napokon dođe ledena zima, shvaćamo kako smo sigurni bili u koži jeseni.



Anamaria Soldo, 8.a

Koliko god volela leto, radujem se jeseni i njenim divnim raskošnim bojama, koje deluju inspirušuće na sve koji zastanu da osmotre. U brzini života i svakodnevnim problemima, zaboravljamo na lepote prirode koja nas okružuje. Sve se više udaljavamo od onog izvornog, prirodnog u nama i zato se sve više bahatimo prema onome što je postojalo pre i što će postojati i posle nas. Zastanite na trenutak, zagledajte se u šumu, vinograde, polja pored kojih prolazite, osetite kišu i miris paprika u vazduhu, posvetite jedan trenutak sebi i dozvolite da živite. Jesen je...




Нема коментара:

Постави коментар